Čovjek na sve načine pokušava ukrotiti prirodu, ne misleći pritom na životinjske vrste kojima se iz dana u dan smanjuje životni prostor što dovodi do njihovog izumiranja.
Ako pogledamo unatrag nekoliko stoljeća, vidjet ćemo zastrašujuće podatke o istrebljenju raznih životinjskih vrsta za čiji je nestanak kriv direktno čovjek.
U 17.stoljeću izumrlo je 7 životinjskih vrsta, u 18. stoljeću izumire 11 vrsta, u 19. stoljeću izumrlo je 27 vrsta dok je u 20. stoljeću izumrlo čak 67 životinjskih vrsta.
Kakvi nas podaci čekaju za ovo 21. stoljeće?
Brigom društva za zaštitu životinja spašeno je na desetke životinjskih vrsta, ali je još uvijek jako mnogo životinja koje se nemilosrdno ubijaju ili im se staništa pretvaraju u autoceste, tvornice ili naselja.
Ovo su samo neke od najugroženijih vrsta životinja.
Veliki panda je jedna od najugroženijih vrsta životinja na Zemlji. Živi u planinskih regijama poput Sečuana i Tibeta. Glavno jelo mu je bambus, ali voli pojesti i med, jaja a vrlo rijetko i ribu. Naraste od 120-150 cm, a težina odrasle životinje kreće se od 75 do 160 kg.
Tasmanski tigar ili psoglavi vučak je životinja za koju se ne može sa sigurnošću reći da li je već izumrla ili nije. Izgledom podsjeća na psa ali je prošaran prugama kao tigar. Živio je u šumama, močvarnim područjima i velikim prostranstvima Australije.To bi mogla biti prva životinja vraćena iz mrtvih jer su tasmanijski znanstvenici započeli postupak izdvajanja njegovog genetskog koda radi kloniranja.
Majmun makaki još je jedna od vrsta životinja koje su pred samim istrebljenjem. Ove miroljubive i naivne životinje žive na području cijele Afrike i velikim dijelovima Azije. Lovci ih ubijaju zbog kože koja se jako cijeni. Većina vrsta živi u skupinama i pokazuju vrlo kompleksan obrazac grupnog ponašanja.
Europski bizon živi u državama istočne i srednje Europe. Tijelo mu je dugačko do 3,5 metara, visine do 2 metra i težine do jedne tone. Krajem 19. stoljeća gotovo je sasvim istrijebljen zbog ukusnog mesa i kože. Danas živi oko 1000 primjeraka te vrste. U Europi ga možemo naći još samo u nacionalnom parku, Beloveškoj šumi na granici Poljske i Bjelorusije, te u Slovačkoj i na Kavkazu.
Arapski oriks je antilopa koja živi na području pustinja i stepa Arapskog poluotoka. Visok je oko jedan metar i teži 70 kilograma. Arapski oriks je sasvim izumro u divljini još ranih 70-tih godina prošlog stoljeća, ali je na sreću sačuvan u zoološkim vrtovima i privatnim čuvalištima, odakle je ponovno uveden u divljinu ranih 80-tih godina.
Ako pogledamo unatrag nekoliko stoljeća, vidjet ćemo zastrašujuće podatke o istrebljenju raznih životinjskih vrsta za čiji je nestanak kriv direktno čovjek.
U 17.stoljeću izumrlo je 7 životinjskih vrsta, u 18. stoljeću izumire 11 vrsta, u 19. stoljeću izumrlo je 27 vrsta dok je u 20. stoljeću izumrlo čak 67 životinjskih vrsta.
Kakvi nas podaci čekaju za ovo 21. stoljeće?
Brigom društva za zaštitu životinja spašeno je na desetke životinjskih vrsta, ali je još uvijek jako mnogo životinja koje se nemilosrdno ubijaju ili im se staništa pretvaraju u autoceste, tvornice ili naselja.
Ovo su samo neke od najugroženijih vrsta životinja.
Veliki panda je jedna od najugroženijih vrsta životinja na Zemlji. Živi u planinskih regijama poput Sečuana i Tibeta. Glavno jelo mu je bambus, ali voli pojesti i med, jaja a vrlo rijetko i ribu. Naraste od 120-150 cm, a težina odrasle životinje kreće se od 75 do 160 kg.Tasmanski tigar ili psoglavi vučak je životinja za koju se ne može sa sigurnošću reći da li je već izumrla ili nije. Izgledom podsjeća na psa ali je prošaran prugama kao tigar. Živio je u šumama, močvarnim područjima i velikim prostranstvima Australije.To bi mogla biti prva životinja vraćena iz mrtvih jer su tasmanijski znanstvenici započeli postupak izdvajanja njegovog genetskog koda radi kloniranja.
Majmun makaki još je jedna od vrsta životinja koje su pred samim istrebljenjem. Ove miroljubive i naivne životinje žive na području cijele Afrike i velikim dijelovima Azije. Lovci ih ubijaju zbog kože koja se jako cijeni. Većina vrsta živi u skupinama i pokazuju vrlo kompleksan obrazac grupnog ponašanja.
Europski bizon živi u državama istočne i srednje Europe. Tijelo mu je dugačko do 3,5 metara, visine do 2 metra i težine do jedne tone. Krajem 19. stoljeća gotovo je sasvim istrijebljen zbog ukusnog mesa i kože. Danas živi oko 1000 primjeraka te vrste. U Europi ga možemo naći još samo u nacionalnom parku, Beloveškoj šumi na granici Poljske i Bjelorusije, te u Slovačkoj i na Kavkazu.
Arapski oriks je antilopa koja živi na području pustinja i stepa Arapskog poluotoka. Visok je oko jedan metar i teži 70 kilograma. Arapski oriks je sasvim izumro u divljini još ranih 70-tih godina prošlog stoljeća, ali je na sreću sačuvan u zoološkim vrtovima i privatnim čuvalištima, odakle je ponovno uveden u divljinu ranih 80-tih godina.
